Duhovna praksa posmatranja

Zavisnost od razmišljanja

Iako su danas najveće zavisnosti od alkohola, raznih supstanciji, cigareta, hrane, društvenih mreža, ja bih ovde dodano onu prvu i najraniju koja je potajni uzročnih svih ovih ostalih. To je zavisnost od razmišljanja. Gotovo da danas 90% populacije hoda i živi dok u istom trenutku razmišlja o ko zna čemu. Čovečenastvo je davno upalo u razmišljanje. Medjutim sve više i više ljudi dolaze sebi i svojoj svesti. Shvatajući da ovaj ljudiski život nije zasnovan na nagonskom razmišljanju. U kojem ne znamo kada smo, zašto i kako da prestanemo da razmišljamo. Tužna istina je da mnogi ljudi i ne znaju da razmišljaju, provode ceo svoj životni vek mislieći da onaj postanar u njohovom umu sa kojim se svadjaju, komentarišu i često ih tera da rede razne gluposti je uptavo on sam. Ljudi su se toliko sebe spustili na nivo misli da se ne postavlja pitanje u kojem nisu svesnu misli, već se javlja pitanje da ne znaju kako da prestanu toliko da razmišljaju.

Naša unutršanja priroda, naše Biće se poistovetilo sa razmišljanjem. Taj energetski sudar doveo je do toga da čovek nije svesta da misli, a misli koji nije svestan postaju aktivna tačka njegovog privlačenja u životu. Takvo jednačenje sa mislima se dešava svakodnevno. Poneki ljudi imaju momente u kojima postanu svesni svog unutrašnjeg mira, kod neki su ti momenti po par minuta dok ponovo ne upadnu u razmišljanje dok postoje ljudi koji su svoje biće odvoji od nagnoskog razmišljnja.

Veza izmedju duhovnog i fizičkog sveta.

Da li su misli loše pa nas zaposeduju ili je reč o sasvim nečemu drugom? Kada krenete na put koji je voditi pravo u dubine vašeg bića susrešće vas različito iskustvo. Neki ljudi i danas veruju da su misli koje se nalaze u njohovom umu njihove i stoga takvo prihvatnje sadržaja misli im daje baš takva iskustva. Drugi ljudi misle da trebau da odbace odradjene misli verujući da to uopšte nije njihovo pa raznim tehnikama energiju misli pokušavaju da oteraju od sebe i time još više buja sadržaj samih misli u njohovom umu a njima postaje sve teže i teže da ih se oslobode. Postoje i oni ljudi koji su razumeli da su misli samo jedna energija kao i sve ostalo ovde na planeti. I to što imaju odredjenu misao ne treba da znači da je to LIČNO njihova misao već da se samo takva energija upravo oslikava u njihovom umu. Ljudiski um je prosotr koji povezuje duhovni svet sa fizičkim svetom. I to je jedini granični prelaz u kojem se oslikavaju prosotr duhovnog sveta i misli koje pripadaju fizičkom i duhovnom svetu. Misli su oblici koje svako ljudsko biće može prepoznati. Ako želite da živite ovaj život iz tački pogleda duhovnog sveta onda morate prevazići granicu na kojoj i dalje stojite. Što se više temeljite i tražite u mislima kao i shvrhu i smisao vašeg života, više sebe jačate kroz formu i strukturu, odnosno više svoje tačke glediša ograničavate u ovom fizičkom svetu. Prevazilaženjem sopstvenih granica i odlaženje u beskonačno polje potencijala dešava se kada čovek shvati da jedino što ga drži zaključanim u realnosti koju živi jesu misli.

Ovde želim da dodam još jednu važnu stvar misli nisu niti loše niti dobre, one su samo takve kakve jesu. Misli vam nisu kirve što neuspevate da prestanete da mislite, one nisu krive što su vas uvukle u razmišljanje. Misli nemaju moć nad vašim unutrašnjim Bićem, ali kada vi izgubite pažnju da prisustvujete u sadšnjem trenutku onda vaša pažnja luta u umu tražeći sadržaj na koji će da padne. I baš tamo nailazi na gomilu misli koje jedna drugu povlače gradeći sve čvršće veze razmišljnja u kojem kao što smo rekli Biće gubi svest u dodiru sa njima.

Praksa posmatranja

Kako je onda moguće ostati miran pored misli ?

Jednostavna duhovna praksa nam daje uvid u to. Kada ponovo odlučite da svoju moć vratite sebi dobićete svest o tome da ništa ne može biti jače od vas. Ljudi obično se okrenu ovakvoj praksi kada dovedu svoj život do tačke neizdržljivosti razmišljanja. Volim da kažem kada vam više postane muka da patite, počećete da posmatrate svoj život. Kada me ljudi pitaju šta treba da urade kako bi prestali da razmišjalju, obično im kažem zar trebate nešto da radite? Zar se niste dosta naradili razmišljaljući u životu? Naučili smo da je život kompilkovan i da ništa se ne dešava jednosatvno i odmah sada. Takvim dugogodišnjim ispiranjem kolektivne ljudiske svesti, teško je mnogima da prestanu da rade i počnu da budu. Ljudski um ima nagon ka nekoj radnji, navikao je da je stimulisan od razih opžaja i da jednostavno posmatranje mu neće doneti nikakvu korist u životu. Doćiće momenat svakome od vas kada će shvatiti da unutrašnji mir koji se dostiže posmatranjem jeste primarna stvar koja se ne menja zbog drugih ljudi i dogadjaja već ostaje trajno iskustvo budjenja vašeg Bića. Uvek volim da pitam klijente i ljude sa kojima radim, zar ne bi voleo da spoznaš ono ko jesi? Svako ovde odgovori da bi voleo. Onda ga uputim u praksu posmatrnja obrazloživši mu da ga dodatno razmišljanje neće osloboditi od trenutnog razmišljanja. Što više razmišljalj više dobijaš sadržaja za razmišljnje. Kada usitinu osetite moć da posmatrate svoj život i sve u njemu, probudićete jednu veliki usitinu. Vaše unutrašnje Biće počeće da se budi i uočavaćete kod ljudi, stvari, dogadjaja, emocija, misli, veliku laž. Jer vaša istina upravo je počela da se budi. Ništa što je laž neće opstati u vašem životu pod lupom svesti vašeg Bića. Čestitaćete sebi, jer počinje život da vam se odvija po istini onoj koju počinjete da živite svesni sebe. Polako ali sigurno ćete sve više zadržavati svoju pažnju u onom što vam se tretnutno dešava a to je uvek sadašnji trenutak i jako malo ćete dopuštati mislim iz uma da vas navode na razmišljanje.

Efekat prakse posmatranja

Kao što sam gore naveo ljudski um želi da bude stimulisan. On bi da razmišlja dok vaše unutrašnje Biće želi da se seti sebe kroz proces posmatrnja. Ponovo vraćanje sebi doživećete kroz iskustvo prakse posmatranja. Kada stvari i ljude ostavite da budu ono što jeste i da jednostavno ostanete tihi posmatrač u svemu što doživljavate u svom danu, počeće proces rastvaranja konstrukcije misli koje su vas obuzimale. Svi oni nagoni koje ste imali i opsesivne navike kojih ste se pridržavali polako će da gube značaj u vašem životu. Što više posmatrate to više budite Svest. Takvo iskustvo daće vam sloobodu da osvestite da možete živeti i bez misli koje vas uobičjno plaše i teraju da radite odredjenje stvari zarad odredjenih posledica. Život počinje da vam se otvara kao slobodan izbor, onda kada iskoračite iz misli. Niste došli na ovu plantu kako biste bili robovi energije misli već kako bi tu energiju kanalisali i kreatvino se izražavali njome. Prvi korak ka vašem prosvetljenju i vraćanju snage i moći sebi jeste da se odovojite od misli. Kada to uspete uz praksu posmatranja onda čuda počinju da se nižu sama za sobom, jedna za drugom. Vaš život je počeo da se menja već čitanjem ovog teksta, to vam je znak da ste i te kako spremni da započnete duhovnu praksu posmatranja.